Jezik 

Biskupi u Međugorju i o Međugorju

Date: 5. rujan 2006
Category: Crkveni pastiri o Međugorju , Međugorje u Crkvi

Biskupi u Međugorju i o Međugorju, IX

Dijamantna misa splitskog nadbiskupa u miru msgr. Frane Franiăa

Proteklog prosinca 1996. splitski nadbiskup u miru msgr. Frane FraniŠ proslavio je svoju dijamantnu misu, odnosno 60 godina sveŠeniŠtva. U konkatedrali u Splitu prepunoj vjernika sveČanosti su bili nazoČni papinski nuncij u Hrvatskoj Giulio Einaudi, kardinal Franjo KuhariŠ, sadaŠnji splitski nadbiskup msgr. Ante JuriŠ, izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske, nekoliko hrvatskih biskupa, te brojni svećenici i Časne sestare.

Crkveni i druŠtveni uglednici govorili su o životu i djelu ovog hrabrog svjedoka vjere u danima najžeŠŠih komunistiČkih pritisaka i progona. Dr. Jure RadiŠ, dopresjednik hrvatske vlade i izaslanik Predsjednika Republike, don Dante - talijanski sveŠenik i dr. fra Ljudevit RupČiŠ naglasili su "... posebne zasluge msgr. FraniŠa, odvažnog svjedoka koji je prepoznao me­ugorska doga­anja kao prst Božji i zalagao se za njih. Ta njegova odvažnost bila je razlogom da ga neki napadaju, ali je msgr. FraniŠ, kao i u svim drugim situacijama, slijedio glas svoje savjesti i svoga uvjerenja..."

Njegovo odvažno svjedoČenje pomoglo je mnogima prihvatiti me­ugorska doga­anja koja su im otvorila put ka obraŠenju i miru.

Sam nadbiskup FraniŠ, zahvalivŠi svima za sve, iskoristio je i ovu prigodu za posvjedoČiti svoju vjeru u me­ugorsku Kraljicu mira. NazoČni su, oduŠevljeni njegovim svjedoČenjem, burnim pljeskom pozdravili njegove riječi. Izme­u ostalog je kazao i ovo: "... svaki sveŠenik treba moliti tri sata, svaki biskup Četiri, a biskupi u mirovini 5 sati. Ja sam nauČio moliti u Međugorju, kod Kraljice mira... Zahvaljujem Bogu Što sam mogao pratiti razvoj mistiČne teologije i mistiČnih pojava, osobito u Međugorju. PrihvaŠam istinitost Marijinih poruka u Međugorju."

Posjet biskupa iz Ugande

Sve ČeŠŠe se u Međugorju susreŠu biskupi, koji dolaze u ovo svetiŠte kao hodoČasnici. Nedavno je tjedan dana boravio u Marijinu svetiŠtu i John Batpist Odama, upravitelj najmla­e biskupije u Ugandi, a i sam tek nekoliko mjeseci posveŠen za biskupa. Evo Što je tom prigodom rekao:

"Prvi put sam Čuo za ovo Što se ovdje doga­a 1990. Bio sam tada u Kaliforniji, u Americi. Jedan mi je prijatelj govorio o Međugorju, pokazao mi neke slike, knjige i film. Cijela obitelj je bila vrlo oduŠevljena Međugorjem. Nedavno sam dobio pismo od kardinala iz Kampale koji je bio u posjetu Međugorju. Ponudio mi je u listopadu hodoČaŠŠe u Međugorje i obeŠao da Še netko snositi sve troŠkove. Sad znam tko je to, pilot Joe Roy, koji je prvi donio vijest u Ugandu o Međugorju i veŠ dopratio nekoliko biskupa i više sveŠenika. Ja sam odmah odgovorio da želim iŠi. Nakon toga sam se pripremao za dolazak ovamo. U obiteljskoj kuŠi Joe Roya u Londonu sam Čitao razliČite knjige o Međugorju i opet gledao jedan film. Po dolasku u Međugorje prvo Što me iznenadilo bila je dobrodoŠlica obitelji u kojoj stanujemo. Drago mi je Što to nisu veliki hoteli u kojima se može biti potpuno nepoznat. U obiteljima je drugaČije. MoguŠe je susresti ljude, s njima razgovarati, moliti, blagovati, te tako shvaŠati pravi duh Međugorja. Nadalje, duboko me se dojmila Činjenica da su svi hodoČasnici koje sam ovdje susreo posebno svjesni veliČine ovih doga­aja. Ljudi zaista sluŠaju i spremni su neprestano sluŠati. Svatko je otvoren neČemu veŠemu Što se ovdje uistinu nudi. Vidio sam veliko zanimanje za duhovne stvarnosti. Vidim duboku pobožnost prema sv. misi i za vrijeme mise. Kad smo krenuli na Križevac poČela je padati kiŠa, a nakon nje i grad. U jednom trenutku sam mislio da se treba vratiti, jer je izgledalo da nema više smisla iŠi dalje. NeŠto me je tjeralo naprijed. Mislio sam da se neŠu moŠi popeti na vrh, osjeŠao sam teŠki umor, jer odavno nisam iŠao pjeŠke. Nismo htjeli natrag, a naprijed je bilo teŠko. U jednom sam trenutku molio za snagu, da ne posustanem. Moram priznati, kad smo potpuno mokri stigli pod križ na Križevcu, odjednom je nestao svaki umor. OsjeŠao sam se lak kao ptica. Ovo je iskustvo za mene vrlo važno. Tako je i u životu. Često nam se Čini, da ne možemo dalje, da je preteŠko, ali kad to Činimo predani u volju Božju, sve ide dobro. Duboko me se dojmila i krunica na Podbrdu. Ono mnoŠtvo svijeta, koje je s nama molilo, nadahnulo me je, Čini mi se, dobrim mislima. Narod treba voditi. Ako sveŠenik moli, i narod Še moliti. Bilo je vrlo lijepo kad smo nakon krunice radosnih i žalosnih otajstava svi kleknuli na mjestu ukazanja i opet zajedno molili Vjerovanje i 7 OČenaŠa. OsjeŠao sam se sjedinjen s cijelom Crvkom, koja s Marijom moli i nastoji živjeti kao Marija. Mislim da je tu narod zaista odgovorio. Kamo god se krene, susretne se pojedince i skupine kako mole, Čitaju Sv. pismo, razmiŠljaju. Ovdje je tako prirodno da se moli, tako da tko ne moli izgleda Čudno. A upravo je obratno po drugim mjestima. Koristim prigodu posebno zahvaliti hrvatskom narodu, koji svojim odgovorom pomaže svima nama, koji ovamo dolazimo. Moram s ponosom reći da neprestano molim za hrvatski narod i da sam Često poticao svoje vjernike moliti na istu nakanu. Sada Šu to joŠ više Činiti. I na koncu želim reći da je prvo Što Šu reći biskupima to da Međugorje nije suprotno onome Što nas Gospodin uČi i od onoga Što on želi od nas. Reći Šu im da se ne boje doŠi ovamo. Što se tiČe ukazanja, ona su dar od Boga. Bio sam na ukazanju s Marijom vidjelicom. Molili smo zajedno krunicu. U jednom trenutku nastala je tiŠina. Vjerujem, da je Gospa tada doŠla. Ja nisam vidio niŠta, ali sam osjeŠao Gospinu nazoČnost i preko nje Božju. Marija je samo sredstvo. Preko Gospe nas Bog poziva k sebi. To je njezina zadaŠa, jer je ona rodila Krista. Ono Što sam vidio, mora biti istinito. Dobro bi bilo da svaki biskup do­e i iskusi ono Što Marija ovdje Čini i pokazuje nama Što nam je Činiti. Isto tako priznat Šu svim biskupima da sam tek sada shvatio Što možemo uČiniti i da je glavno da mi molimo. Uistinu sam od srca molio da mene i moje sveŠenike Gospodin uČini sposobnim navijestiti njegovu Riječ svakom Čovjeku.

Posjet engleskog Biskupa

Dva tjedna je boravio u Medjugorju msgr. Augustine Harris, biskup engleskog grada Liverpoola. Bio je duhovnim voditeljem dviju hodoČasniČkih skupina. Neumorno je ispovjedao i slavio sv. misu.

Evo Što je je kazao prije samog odlaska iz Međugorja: "Ono Što o sebi želim reći jest: kad sam 1917. ro­en bio je rat, kad sam 1942. zare­en za sveŠenika bio je tako­er rat. Sada sam u Međugorju i mnogo se govori o miru nakon straŠnog rata u vaŠoj domovini. Čini mi se, da se o miru govori previše povrŠno. Ako želimo pravi mir, potrebno nam je neŠto dublje. Ono Što nam Gospa želi reći jest: nemojte napraviti opet istu pogreŠku, govoriti o miru, a ne iŠi dublje u duŠu i u srce, gdje se stvara pravi mir. Marija nas ovdje uČi pravome miru. Za Međugorje sam saznao od svojih prijatelja i iz razliČitih napisa. U Međugorju se mnogo moli, ali moramo paziti da ta molitva ulazi u naŠe srce i da ga mijenja. Moji prijatelji su dolazili u Medjugorje i ovaj put sam poŠao s njima. DoŠao sam privatno. Moji su prijatelji organizirali hodoČaŠŠe u Medjugorje i zamolili su me da ga vodim. Pristao sam. Jasno mi je da neprestano treba govoriti hodoČasnicima o dubini molitve: razmiŠljati i doživljavati ono Što govorimo. Me­utim,ono Što je ovdje važno je ispovjed. Ljudi su zaista spremni susresti se sa samima sobom lice u lice. Ljudi su spremni na pokajanje i pokoru i uvjeren sam da je ovo glavno iskustvo Međugorja: obnoviti se i obratiti. No treba ljudima stalno ponavljati da je to poČetak, a ne zavrŠetak duhovnoga procesa. Oni moraju otiŠi odavde sa Čvrstom odlukom moliti kod kuŠe i to osobno, u obiteljima i molitvenim skupinama."

Na pitanje: "Smeta li Vas Činjenica da mjesni biskup ne prihvaŠa ukazanja", msgr. Harris je odgovorio: " Ja ne želim suditi mjesnog biskupa. Ono Što ja želim reći je slijedeŠe: kad Čovjek do­e ovamo i želi moliti, ispovjediti se, mijenjati svoj život, vi ne možete reći : ne! Mnogi ljudi žive u strahu, mnogi su zbunjeni, ne znaju Što i kako Činiti. Ja bih rekao, da je dobro doŠi u Međugorje. Ovdje se savjest Čisti, nadvladava se zbunjenost. Ja to vidim kod mnogih ljudi ovdje. Što se tiČe samih ukazanja, možda ih ima, a možda ne. Osobno nemam razloga ne vjerovati u ukazanja. Susreo sam jednu vidjelicu i mogu reći da je ona dobra osoba. Ne mogu vjerovati da godinama neprestano govori neistinu. I ako me ljudi budu pitali mogu li iŠi u Medjugorje, moj Še odgovor biti: ako želite oČistiti svoju savjest, ako se osjeŠate zbunjenima, idite. Vidio sam na blagdan Uzvišenja sv. Križa više od 5o sveŠenika franjevaca kako ispovjedaju. To je uistinu veliČanstveno. Nakon mise, koju sam slavio u me­ugorskoj crkvi toga dana odmah me je zaustavila jedna hodoČasnica i zaželjela ispovjed. Zar sam mogao reći: ne?! Služite narodu, uČite ih moliti, budite spremni ispovjedati. Sve ostalo Še biti u redu!"

Biskup iz Beča o Međugorju

Tijekom svog nedavnog posjeta austrijskim vojnicima u Bosni i Hercegovini vojni biskup Christian Werner iz BeČa pohodio je i Međugorje. Msgr. Werner je nakon posjeta iznio i svoje dojmove o Međugorju novinaru austrijskog lista: "Dan kada sam posjetio Međugorje bio je izuzetno miran. Stoga je i moj susret s malim skupinama bio intenzivniji. Vrlo je zanimljivo da vojnici koji su bili sa mnom, njih oko 50, nisu kupovali razglednice nego krunice. U Me­ugroju sam doživio tiŠinu. Sjeli smo pokraj crkve koja dominira trgom i ostali jednostavno u tiŠini i miru. Premda smi, nažalost, ostali samo nekoliko sati, osjetili smo kako to mjesto zraČi neČim uistinu posebnim. I za mene i za vojnike bilo je to uistinu neŠto veliČanstveno. Nakon molitve otiŠli smo u jedan mali restoran gdje smo susreli neobiČno srdaČne ljude. Govorili su više jezika i odmah nam se obratili. IspriČao sam vojnicima kolika obraćenja su se dogodila u ovom mjuestu. Može se imati razliČito miŠljenje o ukazanjima ili neukazanjima. Važna je, naime Činjenica da se ovdje ispovjedaju tisuŠe, te odlaze hodoČastiti i moliti na brda. I joŠ neŠto - ovdje dolazi zaista mnogo mladih. Ono Što smo doživjeli daje samo naslutiti Što se ovdje doga­a za vrijeme velikih blagdana. Ovo je zaista mjesto milosti i života..."

"Oase des Friedens", BeČ, 7/1996.

Posjet Urugvajskog Biskupa, srpanj 1996

PoČetkom srpnja Međugorje je posjetio djelatni biskup iz Urugvaja msgr. Raul Scarone. Tijekom dvodnevnog boravka u Međugorju sudjelovao je na više misa razliČitih jeziČnih skupina, te na veČernjem euharistijskom slavlju na hrvatskom jeziku, na kojem je blagoslovio nazoČne vjernike. Evo Što je tom prigodom rekao: "Ovo je moj prvi posjet Međugorju. Milost je za mene boraviti ovdje dva dana. Providnost me je dovela ovdje. Zadovoljan sam i nism znao da ovo ima ovako veliku dimenziju. Ukazanja u Međugorju poznata su u Čitavom svijetu. PuČka pobožnost se mora proČistiti. Radi se, naime, o vjerskoj motivaciji. Vrijedi to za svakoga od nas. Da bismo Čvrsto iŠli putom svetosti treba nam proČiŠŠenje motivacije. Kada razmiŠljam o sebi, pred moju osobnu ispovjed, uvijek se pitam jesam li biskup zbog toga da bih služio crkvi ili samo zato da bih imao vlast. Vi u ovoj župi imate veliki dar koji se zove Marija. Ona nam svima može pomoŠi u evangelizaciji zato jer nas Ona uvijek vodi prema Isusu. Ona otvara vrata srca i vrata domova. Vidio sam to i u svome narodu koji je tako sekulariziran i ima mnogo sekti. Tamo gdje je Marija, tamo je srce otvoreno. Ono Što, dakle, treba Činit je evangelizirati uz Gospinu pomoŠ."

 

Source: © Information Centre "Mir" Medjugorje ( www.medjugorje.hr ^ )

 


Wap Home | Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN]

Powered by www.medjugorje.ws