Jezik 

Nove duhovne zajednice i pokreti

Upiti o pozivu i poslanju Crkve danas

Date: 16. studeni 2005 , Originally published 10. studeni 2001
Author: Dr. Marianne Tigges
Category: Teološka razmišljanja

Zajedničke odrednice novih duhovnih pokreta

Iz višeslojnosti novih duhovnih zamaha i pokreta daju se izdvojiti - uz stanovitu rezervu - neki zajednički vidici koji se uvijek ponavljaju.. Te odrednice dobivaju u pojedinačnim zajednicama različitu težinu (usp. F. Valentin (izd.), Novi putovi nasljedovanja, Salzburg 1981., 207 sl, M. Tigges, Novi duhovni pokreti - upit o pozivu i poslanju Crkve danas, u: Ordenskorrespondenz 3/1987, 291 ff).

Duhovnost i iskustvo vjere

Različite skupine i pokrete povezuje zajedničko zanimanje za duhovnosti. Ne radi se u prvom redu o akciji i programu, učinkovitosti i strategiji, već ponajprije o obnovi ljudskog mišljenja i htjenja Duhom evanđelja. Ova duhovnost nadovezuje se najčešće na velike uzore i učitelje duhovnog života te se nerijetko služi poznatim ali i novim tehnikama i oblicima vježbanja meditacije i molitve. Zajednička bi ovim duhovnim pokretima trebala biti i težnja za iskustvom vjere. Oni se ne žele zadovoljiti vanjskim poznavanjem formula i pojmova., već da - kazano u duhu klasične tradicije - okuse iznutra ono što dolazi od Boga.

Iz iskustva vjere u zajednici proizlazi i zajednički govor o tome, što je opet samo osnovna pretpostavka za svjedočenje vjere u javnosti . Kod skoro svih skupina čitanje Svetog Pisma i biblijski razgovor ima veliku ulogu. Obnova bogoslužja u malim skupinama ali i u većim zajednicama, kao i novo promišljanje sakramenata, spada u ovu duhovnost koja se svjesno smatra djelom Crkve.

Neke skupine osobito teže za dubljim shvaćanjem krštenja; obnova krštenja ima za njih odlučujuću ulogu (Karizmatska obnova, pokret Cursillo, Neokatekumenska zajednica).

Posebna nakana različitih bračnih skupina (Equipes Notre Dame, Marriage Encounter) je novo iskustvo sakramenta braka.

U ovim zajednicama nanovo se otkriva i sakrament pomirenja. Razvojni put od kratke shematizirane ispovijedi prema ispovjednom razgovoru, duhovnom savjetu i duhovnom vodstvu postalo je za članove nešto što je samo po sebi razumljivo.

Sakrament krizme i slavljenjem bolesničkog pomazanja dobilo je novo, značenje, posebice u Karizmatskoj obnovi.

Konačno, u ovim intenzivnim kršćanskim skupinama nanovo raste osjećaj za potrebu i darovni karakter duhovnih zvanja. Iz različitih pokreta već su se brojni mladi ljudi odlučili za crkvenu službu (usporedi i postsinodalno Apostolsko pismo "Pastores dabo vobis" od 25. ožujka 1992., br. 68).

Duhovno iskustvo traži, osim promišljanja i duhovnog vodstva, osim vremena tišine i bogoslužja, i elemente daljnje izobrazbe ukoliko ne želi ostati na subjektivno obojenoj nutarnjosti. Stoga se pokreti brinu o tome da se kroz redovite sastanke ili pismenim putem pojedincima daje u ruke odgovarajuća pomoć (radne bilježnice i mjesečni časopisi).

Evangelizacija i kateheza

"Evangelizacija" ili "evangeliziranje" u njemačkom je jeziku još uvijek relativno mlad pojam koji se posljednjih godina sve češće koristi u teološkim člancima, katehetskim uputama i propovijedima (usp. između ostalog Apostolsko pismo pape Pavla VI. o evangelizaciji u današnjem svijetu "Evangelii nuntiandi" od 8. prosinca 1975.; Apostolsko Pismo "Christifideles laici" pape Ivana Pavla II., tamo osobito brojeve 34 i 44; usp. i članak "Evangelizacija" u Lexikon fuer Theologie und Kirche , tom 3 stupac 1033 - 1036, Freiburg 1995.).

Novi duhovni pokreti polažu vrijednost na ostvarivanje zadaće naviještanja evanđelja, osobito na područjima gdje Crkva samo apostolskim svjedočenjem laika može postati "sol zemlje" (usp. i izjave Drugog vatikanskog koncila o Apostolatu laika, LG 33).

Iz pomanjkanja prave kateheze nastali su, primjerice, Neokatekumenat i Cursillo koji su svjesno otvoreni za angažirane kršćane kao i za one tzv. "udaljene".To su često neuobičajeni, novi putovi kojima se evanđelje dalje širi. Pokazuje se pak po učincima da su takvi pokušaji prava pomoć da bi se ispunila Kristova zadaća u današnjem vremenu. To se između ostalog vidi po tome što hrabrost za zauzeto ispovijedanje vjere - koje žive pojedini članovi ili skupine - osobito mladim ljudima otvara pristup k kršćanskoj poruci. U okviru karizmatske obnove, sve više se nude "duhovne biblijske pouke" te "životne i vjerničke pouke". Kako bi se evangelizacija mogla ostvariti vjerodostojno, duhovni pokreti - kako već odgovara njihovoj posebnoj karizmi - naglašavaju i promiču unutarnje jedinstvo između praktičnog života i vjere njihovih članova.

Zajedništvo i bratstvo

Karakteristično za duhovne pokrete također je svijest da su njihovi članovi kao vjernici zajedno na putu. Svetopisamsko mjesto "Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, tu sam i ja među njima" (Mt 18,20) za neke je zajednice postala riječ vodilja; tek je po Kristu i u njemu moguća prava zajednica i bratsko ozračje. Iskustvo zajedništva u imenu Isusovu nije svrha samom sebi . Ono je od samog početka otvoreno za druge. Tako se skupina odnosno konkretna duhovna zajednica može shvatiti i kao "Crkva u malom" (usp. LG 11, GS 48, AA 11, Apostolsko Pismo "Familiaris consortio", br. 49 i drugi). Tako govor o Crkvi kao "communio" prelazi u iskustvenu i vidljivu blizinu.

Takav život u duhovnoj zajednici prožet je stoga u raznolikom smislu bratstvom i sestrinstvom. Ono nužno ima naširoko protegnut krug. Poznaje sigurnost i blizinu pregledne skupine, znade ponešto o solidarnosti većih zajednica; osobito u Crkvi to znači opširni katolicitet i internacionalnost. Stoga mnogi duhovni pokreti idu i na "ulice i ograde", rubne zone i predgrađa našega života. Bratstvo i sestrinstvo postaje slućenje. Put Bogu vodi preko brata i sestre.

Uvijek je prvotna zadaća u svoj svakodnevnici ostvariti zadaću "biti kršćanin". Različiti sastanci skupina služe kao pomoć i ohrabrenje. Razmjena osobnih iskustava, ispravci i ohrabrenja, ali prije svega iskustvo da čovjek nije sam u svojem nastojanju te osjećaj da je povezan s drugima i s njihove strane bodren, pojedincu iznova daje novu snagu za njegove posvema različite zadaće. Za današnje materijalističko i potrošačko društvo nagnuće prema siromaštvu, kako ga žive mnogi članovi duhovnih pokreta, trebalo bi biti posebno aktualno svjedočanstvo.

Kao otvorena zajednica, mnogi su duhovni pokreti i ekumenski usmjereni. Tako je npr. "Lebenszentrum Ottmaring" kod Augsburga nastao poduzetnošću Fokolara i kao mjesto ekumenskih susreta.

Zadaci u svijetu i poslanje

Ovo bratstvo i sestrinstvo nije samo - kao što se već vidjelo - unutarskupno već se proteže i na sve ljude. Poslanje u svijetu okreće se najprije osobama koje potrebuju pomoć, Tek u drugom planu uzimaju se u obzir političke i društvene strukture. To je osobito vidljivo u zadaćama služenja. Jedna od značajki novih duhovnih pokreta jest da se njihovo okretanje svijetu ne može odvojiti od njihove duhovnosti. Kontemplacija i borba, govoreći jezikom Rogera Schutza iz Taizé, spadaju zajedno. Svjetovna služba i služba spasenja se razlikuju, ali ipak potrebuju jedna drugu i posreduju se međusobno. Svakako je vidljiva kritička crta u ovom obliku svjetovne zadaće. Angažman u svijetu povezan je istovremeno i s odstupnicom. Nasuprot otvorenom društvu, njegovim potrebama i interesima postoji i neki krajnji oprez. Iako je svijet mjesto vjerom, nadom i ljubavlju prožete duhovnosti, ipak ostaje predposljednje. Tako zadaća u svijetu novih duhovnih zajednica i pokreta uvijek ostaje i nekakva vrsta protunacrta, jedna alternativa, što je zasigurno povezuje s nekim tendencijama u određenim skupinama današnjih subkultura. To vrijedi npr. za traženje oblika alternativnih stilova života. Ali i na njih utječe duhovna pokretna snaga kao što je vidljivo npr. kod mnogo puta oprobane prakse "pustinjskih dana". Istinsko upuštanje u svijet povezano je sa eshatološko usmjerenom odricanjem. Ovdje ima dodirnih točaka sa klasičnim redovima i sekularnim institutima (usp. i VC 62).

Novi odnos između klerika i laika

Nove duhovne pokrete nose više-manje laici iako su mnogi svećenici imali ili još imaju pionirske ulogu u njima. Uloga odgovornih više je vršenje karizme vodstva nego upravljanje nekom službom. Često u pokretima nalazimo koordinaciju koju vrši tim voditelja. Bez sumnje, u novim duhovnima zamasima razvija se stanovita obnova apostolata laika. A povrh te činjenice, duhovni pokreti omogućuju novi odnos između laika i klerika. Oni nisu suprotstavljeni jedan drugom kao različiti "staleži". Oni se najprije susreću na području zajednički življene kršćanske vjere. Opće svećenstvo svih vjernika stvara temeljno bratsko i sestrinsko zajedništvo koje naravno dopušta, različite zadatke i uloge, štoviše, zahtijeva i priznaje. Često neplodno suprotstavljanje institucije i karizme, službe i laištva popušta budući da je u življenom "biti kršćanin" stvorena pretpostavka koja obuhvaća sve suprotnosti i napetosti i time ih barem ublažava. Time novi duhovni zamasi omogućuju pretakanje velikih načela ekleziologije Drugog vatikanskog koncila u praktični život svakidašnjice.

Novi oblik crkvenosti

Obazremo li se na pet spomenutih strukturnih elemenata koji su, čini se, zajednički različitim novim duhovnim zajednicama i pokretima, moguće je uočiti sa svih strana kako se ocrtava novi oblik crkvenosti koja više nije samo usmjerena na instituciju ili pak poprima ideološke crte: prvotno i temeljno nošena duhovnošću i iskustvom vjere, usmjerena na naviještanje Evanđelje svijetu, široko zajedništvo na mnogim područjima i življeno bratstvo, privrženost potrebama svijeta i novo zajedništvo laika i klerika. Upravo se u ovim perspektivama naznačuju novi oblici istinske "crkvenosti" koju mnogi traže, a koja ostavlja prostor za raznolikost karizma i službi i koja omogućava međusobno obogaćivanje. Tako duhovni pokreti intenzivnog zajedništva ne prisvajaju pravo apsolutnost; njima je zajednička svijest da su iskra u plamenu Duha Svetoga koji je darovan Crkvi našeg vremena. Duhovni pokreti su sa svoje strane uvijek tražili kontakt s odgovornima u Crkvi. Vjernost prema mjesnoj Crkvi za njih je važan čimbenik. Sigurno je znak za katoliciteta i širinu Crkve da nove duhovne zajednice i pokreti laika svjesno postoje u Crkvi i da ih ona priznaje(usporedi prije svega AA 21 i CL 30 gdje su navedeni kriteriji crkvenosti za formiranje laičkih skupina).

 

Images courtesy: © Information Centre "Mir" Medjugorje ( www.medjugorje.hr ^ )

 


Wap Home | Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN]

Powered by www.medjugorje.ws