Jezik 

Deset godina Zadarske izjave

Date: 10. kolovoz 2005
Category: Međugorje u Crkvi

(1991-2001)

Prošlo je već deset godina otkako je Biskupska konferencija bivše Jugoslavije proglasila svoju Izjavu o događajima u Međugorju.

Izjavu je prethodio i pripremio dug i naporan rad komisija. Dvije dijecezanske komisije i jedna komisija BKJ radile su sedam punih godina. Na temelju tih istraživanja Biskupska je konferencija na svom zasjedanju u Zadru 10. travnja 1991. objavila ovu Izjavu:

«Biskupi od samog početka prate međugorska događanja preko dijecezanskog biskupa, biskupske Komisije i Komisije Biskupske konferencije Jugoslavije za Međugorje.

Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama.

Međutim brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njim i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve.

U tu svrhu biskupi će izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih će Komisija i dalje pratiti i istraživati cjelokupno događanje u Međugorju».

Ta je Izjava Biskupske konferencije Jugoslavije službeni stav Crkve o događajima u Međugorju.

Iz teksta izlazi:

  1. Biskupi ostavljaju nadnaravni karakter međugorskih fenomena otvorenim za daljnja ispitivanja, niti ga prihvaćaju niti ga niječu
  2. Biskupi naglašavaju svoju pastoralnu skrb za vjernike koji iz najrazličitijih pobuda dolaze u Međugorje
  3. Oni žele promicati zdravu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji u skladu s učenjem Crkve. U tu će svrhu izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice.
  4. Preko svojih Komisija oni će i dalje pratiti i istraživati cjelokupno događanje u Međugorju.

Biskupi su tom izjavom u stvari prihvatili Međugorje kao mjesto hodočašća i najavili da će događanja u Međugorju pomoću svojih komisija i dalje pratiti.

U tom smislu došli su 17. lipnja 1991. u Međugorje sarajevski nadbiskup Vinko Puljić s mjesnim ordinarijem iz Mostara biskupom Pavlom Žanićem, predsjednikom komisije BKJ za Međugorje banjalučkim biskupom Franjom Komaricom i hvarskim biskupom Slobodanom Štambukom. S njima su bila i četvorica svećenika, članovi buduće komisije, don Tomo Vukšić, don Ivan Vukšić, fra Marinko Leko i fra Marko Babić. Oni su se susreli sa župskim osobljem Međugorja i zajedno slavili večernju svetu misu, kojoj je predsjedao mjesni biskup a propovijedao sarajevski nadbiskup.

Najavljen je bio za 27. lipnja novi sastanak novoimenovane liturgijsko-pastoralne komisije sa župskim osobljem Međugorja. Već na 25. lipnja izbio je rat u Jugoslaviji. Raspad bivše Jugoslavije značio je i kraj Biskupske konferencije Jugoslavije, a time vjerojatno i njezinih komisija. Nitko se od komisija nije više pojavio u Međugorju.

Budući da je tekst Izjave ipak plod jednog kompromisa koji se postigao u BKJ, ostavlja mogućnost različita tumačenja. Tako zagrebački nadbiskup i predsjednik BKJ Franjo kard. Kuharić u izjavi za «Glas Koncila» od 15. kolovoza 1993. kaže: «Mi biskupi, nakon trogodišnjeg komisijskog studija prihvatismo Međugorje kao proštenište, kao svetište. To znači da nemamo ništa protiv ako netko časti Majku Božju na način i u skladu s crkvenim naukom i vjerom… Zato to prepuštamo daljnjem studiju. Crkvi se ne žuri».

Međutim, mostarski biskup Pavao Žanić počinje tumačiti zadarsku izjavu kao da ona niječe nadnaravnost događaja u Međugorju i da zabranjuje hodočašća. Biskupski ordinarijat u Mostaru zastupa i dalje to mišljenje: «Biskupski ordinarijat u više je navrata upozoravao da se ne može ni tvrditi niti javno u crkvama govoriti o nadnaravnim ukazanjima upravo zato jer je nemoguće utvrditi da se Gospa ukazuje. Stoga nisu dopuštena ni službena hodočašća u Međugorje», piše nasljednik biskupa Žanića biskup Ratko Perić (Vidi: Prijestolje Mudrosti, Mostar 1995, str. 282). I dalje: «Ni dijecezanski biskup kao poglavar mjesne biskupije i mostarsko-duvanjske Crkve, niti itko drugi mjerodavan, nije dosad službeno proglasio međugorsku župnu crkvu sv. Jakova apostola Marijinim svetištem, niti odobrio »kult« Gospe na osnovi takozvanih ukazanja. Dapače, zbog sve prijepornosti zabranio je više puta da se o nadnaravnosti »ukazanja i objava« govori s oltara, u crkvi, i da se organiziraju službena hodočašća u ime župa, biskupija i uopće u ime Crkve. Ta i slična crkvena upozorenja objavljivala je i naša prijašnja Biskupska konferencija i sama Sveta Stolica. Tko drugačije čini, izričito postupa protiv crkvenih službenih stavova, koji su i nakon 14 godina tobožnjih ukazanja i sve razgranate poslovne propagande, pravovaljani u Crkvi» (Nav. dj., str. 285-286).

U jednom pismu francuskom časopisu »Famille Chretienne« poziva se biskup Perić na dva službena pisma Kongregacije za nauk vjere dvojici francuskih biskupa s obzirom na hodočašća u Međugorje. «U pismima između ostalog stoji da se službena hodočašća u Međugorje, shvaćeno kao mjesto autentičnih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na župnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi to bilo u proturječju s onim što su biskupi bivše Jugoslavije ustvrdili u svojoj izjavi 10. travnja 1991.» Biskup Perić dalje nastavlja: «Moje je uvjerenje i moj stav ne samo Non constat de supernaturalitate, nego i Constat de non supernaturalitate ukazanja i objava u Međugorju».

Glasnogovornik Svete Stolice Joaquin Navarro-Valls izjasnio se o pismima tajnika Kongregacije za nauk vjere mons. Bertone-a: «Vatikan nikad nije rekao katolicima da ne mogu ići u Međugorje, a biskupima je rekao da njihove župe i biskupije ne mogu organizirati službena hodočašća na mjesto navodnih Marijinih ukazanja.» Nadodao je, da Crkva ne brani svećenicima pratiti putovanja koja su organizirali laici za Međugorje u Bosni i Hercegovini i da u pismima mons. Bertone-a nije ništa novo rečeno.

Sam mons. Bertone pojasnio je svoje stajalište u pismu od 26. svibnja 1998. biskupu Reuniona mons. Aubry-u: «Ovaj se dikasterij glede vjerodostojnosti 'ukazanja' jednostavno drži onoga što su rekli biskupi bivše Jugoslavije u izjavi u Zadru 10. travnja 1991. Nakon podjele Jugoslavije na različite nezavisne države, spadalo bi sada na članove Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine da, eventualno, ponovno ispitaju taj slučaj i u krajnjem slučaju dadnu nove izjave.

Glede onoga što je izjavila Njegova ekscelencija mons. Perić u jednom pismu generalnom tajniku »Famille Chretienne«, treba se shvatiti kao osobno uvjerenje mostarskog biskupa koji, budući da je mjesni biskup, uvijek ima pravo izraziti ono što je, i ostaje, njegovo osobno mišljenje.

Konačno glede hodočašća u Međugorje koja su privatnog značenja, ova Kongregacija smatra da su dopuštena pod uvjetom «da se ona ne smatraju priznanjem događaja koji su još u tijeku i koji još zahtijevaju crkvena ispitivanja».

Sve u svemu, deset godina nakon zadarske Izjave, može se reći:

  1. Zadarska Izjava jest i ostaje jedina izjava službene Crkve o međugorskim zbivanjima.
  2. Sve kasnije izjave Svete Stolice pozivaju se na tu Izjavu.
  3. Stav mostarskog biskupa mons. Ratka Perić treba smatrati njegovim osobnim uvjerenjem.
  4. Konačni sud o nadnaravnosti ukazanja i objava ostaje i dalje otvoren. Događaji su još u tijeku i još zahtijevaju crkvena ispitivanja.
  5. Zadarskom Izjavom predviđene «prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice» još nisu donesene.
  6. 6. Ne zna se, postoje li predviđene «komisije za praćenje i istraživanje cjelokupnog događanja u Međugorju».
  7. 7. Hodočašća u Međugorje koja su privatnog značenja dopuštena su pod uvjetom da se ne smatraju priznanjem događaja koji su još u tijeku i koji još zahtijevaju crkvena ispitivanja. Crkva ne brani svećenicima da prate ta hodočašća.
 

Source: © Information Centre "Mir" Medjugorje ( www.medjugorje.hr ^ )

 


Wap Home | Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN]

Powered by www.medjugorje.ws