Jezik 

Razmišljanje iz Poruka, 25. veljača 2008.

Molitvom i odricanjem prema svetosti


 
Draga djeco! U ovom milosnom vremenu pozivam vas iznova na molitvu i odricanje. Neka vaš dan bude isprepleten malim žarkim molitvama za sve one koji nisu upoznali Božju ljubav. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.

Kroz ovih skoro 27 godina Gospinih ukazanja svjedoci smo kako se ona kao prava majka brine o nama, svojoj djeci. Svatko joj je važan i nikoga ne isključuje iz svoga plana. Želi nas sve dovesti svome sinu Isusu Kristu.

U večerašnjoj poruci Gospa nas upozorava na ozbiljnost korizmenog vremena u kojem se nalazimo. U ovoj Korizmi Bog nam daje još jednu priliku da se popravimo, da se počnemo mijenjati. Trebamo biti konkretni, jer molitva je susret živog i konkretnog čovjeka sa živim i konkretnim Bogom. Od nas se traži osobni popravak na svim područjima. Gospa nam daje i sredstva koja će nam pomoći u našoj borbi, a to su: molitva i odricanje.

Isus je naš prvi učitelj molitve. Kad ga učenici pitaju da ih nauči moliti on ih uči moliti Oče naš. To je molitva koja ne smije biti samo izgovaranje ili ponavljanje riječi, nego istinsko obraćanje Ocu da dođe njegovo kraljevstvo. U Ocu imamo sve. Važno je samo osluškivati što nam Bog govori u molitvi, a sve drugo će nam se nadodati. Trebamo biti ustrajni u molitvi, ali i otvoreni Duhu Božjem koji će nam dati snagu onda kad ne bude sve išlo kako smo mi zamislili.

Uz Isusa Gospa je naša prva učiteljica molitve. Neki se pitaju zašto Gospa često spominje molitvu i poziva nas da se molimo. To se pitaju uglavnom oni koji ne mole, koji od svega žele napraviti senzaciju pa i od molitve. To su oni koje još nije zahvatio duh Evanđelja. Oni se još uvijek hrane svjetskom duhovnošću. Gospa nas poziva na molitvu jer je i sama molila i poznaje važnost molitve bolje nego mi. Molila je u svim važnim trenucima svoga života: prije utjelovljenja svoga Sina Isusa Krista, kod navještenja Kristova začeća, na dan Pedesetnice kad je rođena Crkva, Tijela Kristovo. Ona, sva puna milosti na Božju ponudu s neba odgovara cijelim svojim bićem: «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi» (Lk 1,38). Zato ona stoji pred nama kao primjer duboke vjere i molitve.

Drugo važno sredstvo rasta u duhovnom životu je odricanje. I to odricanje ne radi odricanja, nego odricanje radi toga da se u nama otvore prostori gdje može djelovati Bog. Svako odricanje je znak duhovnog rasta. Treba se odreći najprije onoga što nam je na prvom mjestu a nije Bog.To mogu biti ljudi, slava, moć, novac, ljudski obziri, mi sami ili nešto drugo. Na prvo mjesto treba staviti Boga. Tek tada sve ono čega smo se odrekli zadobiva svoj pravi smisao.

U ovom milosnom vremenu smo pozvani svaki dan rasti i to tako da svojim molitvama posredujemo za one koji još nisu upoznali Božju ljubav. Pozvani smo moliti za odbačene, osamljene, nesretne, abortirane, za duše u čistilištu, za sve one koji su potrebni molitve. Neka nam u našem plemenitom nastojanju pomogne i blagoslovi nas Blažena Djevica Marija Kraljica mira.

Fra Danko Perutina
Međugorje 26.2.2008.


Za uspoređivanje poruke sa drugimi jezičnimi verzijemi izaberete

 


Wap Home | Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN]

Powered by www.medjugorje.ws