Jezik 

Razmišljanje iz Poruka, 25. kolovoz 2008.

Pozvani na osobno obraćenje


 
Draga djeco! I danas vas pozivam na osobno obraćenje. Vi budite oni koji će se obraćati i vašim životom svjedočiti, ljubiti, praštati i unositi radost Uskrslog u ovom svijetu gdje je moj Sin umro i gdje ljudi ne osjećaju potrebu da ga traže i u svojem životu otkrivaju. Vi se klanjajte i neka vaša nada bude nada onim srcima koji nemaju Isusa. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.

Na početku poruke od 25. kolovoza 2008. godine Gospa nas poziva na obraćenje i kaže: vi budite oni koji će se obraćati i vašim životom svjedočiti, ljubiti, praštati i unositi radost Uskrslog u ovaj svijet. Obraćenje je potrebno svakom čovjeku. To je proces koji traje cijeloga života. Pravo obraćenje se sastoji u susretu s Bogom. Samo onaj koji je susreo živoga Boga može svjedočiti drugima o tome susretu. Ljudski susreti puno puta ostaju na površini, dok se susret s Bogom događa u dubini ljudskog srca i duše i ostavlja traga na cijelom čovjeku. Svaki put kad čovjek ne ljubi potrebno mu je obraćenje. Svaki put kad čovjek nije vjeran Isusovim riječima potrebno mu je obraćenje.

Svako obraćenje se sastoji se od dva koraka. Prvi korak se sastoji u tome da jedanput u životu moramo kleknuti pred Isusa i reći mu iz dubine srca i duše: Isuse ja se odlučujem za tebe, želim ostaviti stari način života, želim ostaviti sve grijehe i tako očišćen poći zajedno s tobom. To je temeljna odluka za Boga. Drugi korak je, svaku večer ponovno se preispitati: jesam li vršio Božje zapovijedi do kraja, što još mogu popraviti u susretu s ljudima, kako mogu više voljeti Crkvu. Samo ako napravimo ova dva koraka možemo ispravno koračati u duhovnom životu. Gospa nas je toliko puta pozivala i poziva na obraćenje. Poziva nas da budemo svjedoci. Mi kao da nekako ostajemo gluhi i slijepi i mislimo da Gospa poziva samo one koji ne idu u Crkvu, one za koje mi mislimo da nisu dobri. Misli Gospa i na njih ali ona prvo misli na one koji se ponašaju kao farizeji, osuđuju druge, prave se dobri, teško praštaju. Njima je potrebno korjenito obraćenje.

Gospa nam daje i sredstava. Toliko puta nas je pozvala na molitvu a u zadnjoj poruci nas ponovno poziva nas na Klanjanje Isusu. Bog želi one koji će mu se klanjati u duhu i istini, a to znači djelima i životom a na samo riječima, jer Bogu ne trebaju naše riječi, njemu treba naše srce. Potpuno posvećeni mi možemo biti nada onim srcima koja nemaju Isusa.

Ima bezbroj definicija što je čovjek, a jedna od njih je: «Čovjek je biće koje se nada»! Nada nama ljudima koji smo putnici na ovoj zemlji daje snagu da ne zastajemo već da hrabro kročimo prema budućnosti. Naša nada se nalazi jedino u Isusovom imenu. Nada je uvijek usmjerena na budućnost, ljubav je ona stvarnost koja se treba događati sada a vjera nam pomaže da to ostvarimo.

Mnogima se čini da se svijet uopće ne mijenja, pa se pitamo, kakva je korist od obraćenja? Drugima se svijet uistinu mijenja, i to nagore. Sposobniji smo za potpuno uništenje svijeta nego li su to bili ljudi puno godina prije nas.

Moramo se zapitati koja je uloga obraćenja u našim životima? Ima li ikakva dobra od našeg obraćenja? Drugima možemo reći: To ne znači susret kakav možemo doživjeti s drugim ljudima; na primjer, susrećući našu majku, braću ili sestre ili pak dobre prijatelje na ulici. Naravno da bismo svi željeli imati baš takve bliske, osobne i dubinske susrete s Bogom, ali, općenito, naši susreti s Bogom su drugačije prirode.Također se danas moramo zapitati vjerujemo li da je kraljevstvo Božje blizu? To je bio jedan od načina opisivanja susreta sa živim Bogom. Danas vrlo malo ljudi osjeća da je Bog prisutan. Sve više i više ljudi postaje ateistima ili pak agnosticima. Ovaj život im je sve što imaju.Ali mi kršćani, mi koji slijedimo učenje našega Gospodina, mi vjerujemo njegovim riječima. On nam kaže da postoji život i nakon smrti. On nam kaže da postoji živi Bog s kojim možemo razgovarati kroz molitvu. On nam kaže da je put do tog novoga života nakon smrti ljubav koju pokazujemo prema bližnjima u ovom životu.Naša duhovnost često dolazi do temeljnog pitanja: vjerujem li ja u Isusa Krista? Ako vjerujem, onda na ovaj svijet gledam drugačije i trudim se praviti odluke u skladu s mojim vjerovanjima. Isus nam kaže da Boga susrećemo svaki put kada služimo drugima. Obraćenje je, stoga, potrebno i važno svaki put kada ne budem vjeran Isusovim riječima i njegovom pozivu na suživot s njim. Obraćenje je potrebno kada izgubimo ljubav.

Fra Danko Perutina
Međugorje 26.8.2008.


Za uspoređivanje poruke sa drugimi jezičnimi verzijemi izaberete

 


Wap Home | Ažuriranja  | Međugorje  | Poruke  | Članake i Vijesti  | Videos[EN]  | Galerija[EN]

Powered by www.medjugorje.ws